Završio je 1964. poslijediplomski studij. Od 1963. do 1973. bio je su­radnik Augustinčićeve majstorske radionice. Svoj likovni izraz temelji na hrvat­skoj kiparskoj tradiciji (Meštrovića, Kršinića, Augustinčića) koju povezuje sa suvremenim poimanjem skulpture. Radi u kamenu, drvu, bronci i gipsu realističke psihološke portrete i skulpture u kojima iskazuje smisao za sažimanje forme i osjećaj za monu­mentalnost. Realizirao je velik broj spome­nika i skulptura u javnim prostorima, među kojima su Dolazak proljeća u gradskom parku u Rotterdamu (1966.), Pogled u sunce u gradskom parku u Amersfoortu (1966.), Orač u Jankolovici kraj Biograda na moru (1970.), u Zagrebu fontana Pan u naselju Špansko (1972.), Bartol Kašić u istoimenoj osnovnoj školi na Jarunu (2001.), Bukovčanka u zgradi županijske skupštine u Zadru (1974.), spomenici u Gerovu (1974.) i Malom Lugu (1975.), Bukovčan i Kotaranka u Benkovcu (1982.), Sv. Nikola Tavelić u Stankovcima (1989.), spomenik Moliškim Hrvatima (1992) itd. Autor je Vjesnikove nagradne statue koja se od 1995. dodjeljuje za životno djelo hrvat­skim filmskim stvaraocima. Bavi se grafikom i crtežom. Izlagao je samostalno u Zagrebu, Zadru, Amsterdamu, Utrechtu, Hagu, Benkovcu, Biogradu, Opatiji, Rijeci i drugdje, a skupno na izložbama ULUH-a, Salonu mladih, Triennalu hrvatskog kiparstva itd. Djela mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim zbirkama u domovini i inozemstvu (Nizozem­ska, Engleska, Francuska, Njemačka, Italija, SAD).