Srce Bukovice - Vlada zabranjuje probleme

Trgovački sektor sudjeluje 11% u hrvatskom bruto domaćem proizvodu i zapošljava oko 260.000 ljudi, a trgovine nedjeljom ostvaruju od 15 do 30% svoje tjedne zarade

S početkom ove godine uveden je novi Zakon o zabrani rada nedjeljom, koji je još i prije uvođenja izazvao mnoge kontroverze, od otpuštanja radnika u nekim poduzećima do sumnje u ustavnost cijelog Zakona. Građani su na nogama, ogorčeni kao malo kad ranije, u isto vrijeme dok cjelokupna Vlada smatra da Zakon ide u svrhu općeg dobra.

Inteligencija na djelu

Hrvatska Vlada je nuđenjem ovog zakona priznala nesposobnost kažnjavanja onih poslodavaca koji izrabljuju radnike, odnosno koji ne plaćaju prekovremeni rad ili ga neadekvatno plaćaju. Vlada je time priznala i da je postojeći Zakon o radu, koji bi te odnose trebao regulirati, neadekvatan i da se ne primjenjuje kako bi trebao. Umjesto poboljšanja Zakona o radu i nadzora nad poslodavcima, posebice trgovačkim lancima, Vlada je odlučila "ukinuti nedjelju". Što je sljedeće, ukidanje subote, petka, četvrtka..? I tim danima se događaju spomenuti problemi, koji će ostati neriješeni čak i ako se rad nedjeljom uspješno zabrani.

Trgovački sektor sudjeluje 11% u hrvatskom bruto domaćem proizvodu i zapošljava oko 260.000 ljudi, a trgovine nedjeljom ostvaruju od 15 do 30% svoje tjedne zarade. "Sa sigurnošću možemo pretpostaviti da od 10 tisuća obrtnika trgovaca, koliko ih sada radi nedjeljom i koji su direktno pogođeni ovim zakonom, njih bar 20 do 30 posto neće dočekati drugu polovicu godine" - rekao je predjednik Ceha trgovine Hrvatske obrtničke komore, Boris Vukelić. To bi, upozorava, značilo i gubitak oko 7.000 radnih mjesta, a ti se ljudi u uvjetima recesije ne mogu nadati novom zaposlenju.

U svjetlu globalne ekonomske krize, suludo je spominjati "stezanje remena" i zabranjivanje rada u bilo kojoj formi. Iz globalne krize koja je prouzrokovana nedostatkom međusobnog povjerenja, a manifestira se kroz smanjenu robnu razmjenu jer svi odjednom žele štediti i čuvati novac, može se izaći samo proizvodnjom, potrošnjom i radom. Hrvatska nije ni blizu te lagodne situacije u kojoj si može dozvoliti dodatni dan odmora u bilo kojem sektoru, a od stezanja remena napretka nema.

Nijednom privatnom poduzetniku se ne isplati imati neradne dane, kako na blagdane, tako i nedjeljom. Dva su razloga, prvi je zato što većina konkurencije na taj dan ne radi pa je potrošnja veća, čime se dobiva i prilika da se tada "osvoji" kupca pa da se stalno vraća upravo u tu trgovinu / kiosk / pekaru, možda i unatoč većoj cijeni proizvoda. Drugi razlog je čiste financijske prirode; rijetko koji poduzetnik će odlučiti da mu jedan dan odmora vrijedi, primjerice, 1000 kn – koliko bi izgubio neradom. Ako se na to i odluči, neka to bude samo njegova odluka. Broj neradnih dana u Hrvatskoj je trenutno 16, a uspostavom novog zakona za trgovce bi se broj neradnih dana povećao na 46, odnosno s 4% na 13% dana u godini. Ako trgovine nedjeljom ostvaruju 15-30% svoje tjedne zarade, to bi značilo da su novim zakonom lišeni za ukupno 10-17% svog godišnjeg prometa. S obzirom da će po ovom Zakonu i dalje 22 nedjelje biti radne, problem izrabljivanja radnika nije riješen, samo će se događati rjeđe, i daleko manjem broju radnika jer će, naravno, višak - biti otpušten, kao što se već može vidjeti na primjerima Tvornice kruha Zadar i Getroa, koji su već predvidjeli gubitke u poslovanju zbog uvođenja novog zakona.

Na zahtjeve da gradovi i općine i dalje uređuju radno vrijeme trgovina ministar rada Damir Polančec je uzvratio da upravo takva situacija dovodi do "šarolikog" radnog vremena koje otežava nadzor inspekcija te da Vlada i predlaže jedinstveni sustav radnog vremena trgovina na razini cijele države, radnim danima od 6 do 21 sat, kako bi se to promijenilo. Ograničavanje poduzetničke slobode vjerojatno za Polančeca ima nekog smisla, kojeg građani i radnici još nisu uspjeli dokučiti.

Poznato je pravilo koje je i sada na snazi, o radnom vremenu ugostiteljskih objekata do 23h, a za sve izvan tog okvira treba ishoditi posebnu dozvolu. Taj je zakon prve HDZ-ove Vlade imao svrhu policijskog sata za maloljetnike, a rezultirao je nečim drugim - nestankom noćnog života u Hrvatskoj. Time je Hrvatska nakon 23h ostala u mraku, što posebno pogoduje kriminalnom miljeu, sitnim kriminalcima, uličnim borcima i narkomanima. Postoji razlog zbog kojeg svi oni bježe od svjetla, a HDZ im je učinio uslugu i to svjetlo ugasio. Ovaj novi zakon o zabrani rada nedjeljom je samo nastavak iste ideologije zabrana slobode kretanja i djelovanja.

Polančec očekuje napredak turističke sezone

Zakon o zabrani rada nedjeljom se neće primjenjivati u ljetnim mjesecima i prosincu. Potpredsjednik Vlade Damir Polančec kaže da "Zakon o turizmu ne definira pojam turističke sezone te je spomenuta iznimka predložena jer je u ljetnim mjesecima najveći priljev potrošača". U prijevodu, to bi značilo da Vlada ima zamisao da i stranim turistima određuje kada smiju dolaziti u Hrvatsku, a kada ne. Vlada ipak zna što je za njih najbolje, i dok se sve svjetske turističke države trude produljiti svoju turističku sezonu na, poželjno, cijelu godinu, hrvatska Vlada ju želi skratiti. Tko će doći posjetiti Zadar, Zagreb ili Dubrovnik vikendom, ako su nedjeljom ti gradovi mrtvi? Možda jedino pod nekakvim sloganom "posjetite gradove u kojima nema žive duše", jer se to stvarno rijetko može vidjeti u razvijenom svijetu. Pitanje je je li tome tako zato što u razvijenom svijetu nema ovakve Vlade, ili zato što ovakva Vlada ne dovodi do razvijenosti države. Istina je negdje na sredini.

Ustavnost zakona

Ni prvi ni zadnji HDZ-ov, i ovaj Zakon će na Ustavni sud, na kojem je već "pao" 2004. godine jer je kršio četiri (!) članka Ustava Republike Hrvatske. Ustavom je, naime, zajamčen jednak pravni položaj poduzetnika na tržištu i jednak položaj svih pred zakonom, i smatra se da ovakav zakon narušava vladavinu prava. Razmotrivši sve relevantne propise, Ustavni sud je tada zaključio da je radi zaštite radnika nedjelja kao dan tjednog odmora detaljno uređena obvezujućim međunarodnim ugovorima, među kojima i onima zaključenim sa Svetom Stolicom te zakonom i kolektivnim ugovorom koji se obavezno primjenjuje na sve zaposlene u trgovini. Karika koja tu nedostaje je efikasan Zakon o radu, koji bi regulirao rad (i plaćanje rada) nedjeljom. Nije problem u postojanju nedjelje kao dana u tjednu, nego u nedostatku regulative koja se odnosi na zaštitu prava radnika i zaštitu ljudskih prava. U ništavnoj zaštiti ljudskih i radničkih prava se novim zakonom zapravo ide korak dalje, prema daljnjem smanjivanju tih prava - ali ovaj put problem je došao djelovanjem (a ne kao dosada nedjelovanjem) Vlade, čime su još odgovorniji za nastalo stanje.

Ropski narod

Zakon o radu kaže da je standardno radno vrijeme između 40 i 42 sata tjedno, a sve ostalo se smatra prekovremenim radom. U iznimnim slučajevima, kad za to postoji prijeka potreba zbog više sile, radnik je dužan na zahtjev poslodavca raditi prekovremeno do 10 sati tjedno. Takav rad ne smije trajati duže od četiri tjedna neprekidno ili više od 12 tjedana tijekom kalendarske godine, a ukupan takav prekovremeni rad ne smije prelaziti 10% ukupnog radnog vremena u određenom mjesecu. O tome se "mora" izvijestiti inspektora rada, koji zatim može (ali i ne mora) odlučiti da zabrani taj prekovremeni rad. S obzirom da u zakonu nije određeno u kojim situacijama se prekovremeni rad mora zabraniti, sve pada na leđa inspektora, koji je zbog toga dobra meta za podmićivanje. Njegovo mišljenje odlučuje o rješenju problema.

Samohrani roditelj s djetetom do 6 godina starosti može raditi prekovremeno samo ako dade pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad. Naravno, taj "dobrovoljni" pristanak je češće ucjena – samohrani roditelj s djetetom do 6 godina i nema previše mogućnosti izbora u životu. Potpisat će i svjesno se žrtvovati da bi dijete imalo što jesti. Čim dijete navrši 7 godina starosti, samohranog roditelja se može izrabljivati kao i sve ostale radnike, bez potrebe za potpisom.

Postojeći Zakon o radu zapravo ostavlja velik manevarski prostor trgovcima koji žele izrabljivati radnike, a rad nedjeljom se ne smatra prekovremenim radom ukoliko je radnik ostao u okviru 40-42 radna sata tjedno. U Zakonu također nije navedeno koliko se plaća prekovremeni rad, što znači da on može biti plaćen i kao redovni radni sati, bez 50% ili 100% povećanja. U prijevodu, to znači da radnik mora raditi kad god poslodavac to naredi, prekovremeno maksimalno koliko zakon (ili inspektor) dopuštaju, s tim da prekovremeni rad ne bude vrednovan kao prekovremeni. U razvijenim državama se zna točna satnica koliko je radnik odradio, a u Hrvatskoj se to više svodi na "evo ti 2500 kn mjesečno, radit ćeš koliko treba, uzmi ili ostavi". Svi ovi problemi nemaju veze s dilemom treba li rad nedjeljom biti dozvoljen ili ne, već imaju veze sa zaštitom radnika koja je u Hrvatskoj gotovo nepostojeća.

Zakon o diskriminaciji, koji bi trebao regulirati mobbing, seksualno uznemiravanje, zadiranje u privatnost radnika, zapošljavanje hendikepiranih osoba, i slično, je samo mrtvo slovo na papiru. Taj Zakon je najavljivan i reklamiran u svim medijima, njime se ponosila Jadranka Kosor, ali je Zakon u praksi apsolutno neprimjenjiv i beskoristan u samoj svojoj osnovi. To znači da su, uz nedorasli Zakon o radu, radnici prepušteni vjetrometini i dobroj volji svog poslodavca čak i kad se radi o temeljnim ljudskim pravima. U Hrvatskoj ne postoji zakon koji bi efikasno regulirao, primjerice, seksualno uznemiravanje na poslu. Također ne postoji zakon koji bi efikasno regulirao broj prekovremenih radnih sati i njihovo adekvatno isplaćivanje. To znači da je lako moguće da radnik radi prekovremeno nedjeljom, za to ne bude adekvatno plaćen (Nećeš raditi? Otkaz!), a u tu istu nedjelju može biti i seksualno uznemiravan. Država nije u stanju zaštititi tu osobu, jer su zakoni jednostavno loši i/ili neprovedivi. Je li rješenje zabrana rada nedjeljom? Zabrana nedjelje uopće; da sa subote odmah idemo na ponedjeljak? To neće riješiti probleme ostalim danima niti prekovremeni rad ostalim danima, niti pitanje zaštite radničkih i ljudskih prava. Ali će, s druge strane, mnogi radnici dobiti otkaz jer će biti nepotrebni, ostali građani neće imati gdje kupiti namirnice nedjeljom, past će profit (time i PDV koji se daje državi) trgovina i trgovačkih lanaca, a Hrvatska će nedjeljom izgledati kao opustošena zemlja, što će imati i ozbiljne posljedice po turizam. Ali, kao što kaže Zdravko Mehun, treba prvo pričekati da se to dogodi pa ćemo onda razmisliti je li ovo sve bilo potrebno, pametno i dobro. Kao i s ostalim zakonima koje su uveli pa ukinuli, pa promijenili pa pali na Ustavnom sudu, pa ponovo razmišljali... Za ovako neodgovorno upravljanje državom i našim životima opravdanja nema, o kojoj god se stranci radilo. Bolje bismo se snašli da si sami određujemo pravila, a pretpostavlja se da bi Vlada i prosvjede protiv ove zabrane mogla jednostavno – zabraniti.

D.H.
_________________________________________

Otpuštanje radnika u Tvornici kruha Zadar

Tvornica kruha Zadar je otpustila 30 radnika, odnosno nije im produžila ugovor, zbog uvođenja novog zakona. Za komentar smo upitali direktora i najvećeg dioničara Tvornice kruha Zadar, Željka Mudražiju:
"Nerad trgovina nedjeljom, ne samo velikih centara, nego još više malih prodavaonica, nama znači smanjenje broja radnih za čak 30 tijekom cijele godine. Do sada se kruh kod nas nije proizvodio samo tri dana u godini, a ove mjere nas tjeraju na ovakvu racionalizaciju. Nama jednostavno subota ne može nadoknaditi nedjelju. Trebalo biti svima jasno da, naročito sad kad se nazire financijska kriza, jedino rad može održati optimizam i da jedino rad, rad i rad omogućuje izlaz iz nadolazeće krize."
Nadalje naglašava kako se ipak nada ponovnom zapošljavanju za sada otpuštenih radnika ukoliko proizvodnja bude postupno rasla.
"Iako smo tijekom zadnja dva mjeseca otvorili specijalizirane prodavaonice od kojih se jedna nalazi i u novootvorenom dijelu City Galerije, te smo otvorili i nove pekare u Šibeniku, Splitu i Kukljici, trenutni Zakon o neradu trgovina nedjeljom nam nije omogućio zadržavanje radnih mjesta. " - dodaje direktor Tvornice kruha.
_________________________________________

Glas naroda

"Ne znam kome je palo na pamet donositi ovakve zakone, pa valjda je i Crkvi stalo da ljudi imaju posao i da zarađuju za svoj kruh? Ja odlazim u crkvu kad god mogu, ali moram nekako i prehraniti obitelj!"

“Neka lopove maknu sa strane, a pošten svit neka radi i dalje!”

“Meni voće propada, jer ja u svom dućanu uz sve namirnice nudim i voće. Ono preko vikenda beskorisno truli. Trafika pored mog obrta prodaje novine, cigarete i bombone, a ja ne mogu prodavati kruh, mlijeko i voće.”

“Ma to su donijeli lakrdijaši koji ionako nemaju nikakve koristi, a niti štete od nerada nedjeljom. Zemlja nam propada, a mi je spašavamo neradom. Pa to nema nigdje, nego samo kod nas! Ulizujemo se moćnicima, a gazimo vlastiti narod!”

“Ovo je nagljuplji zakon koji je stupio na snagu u Hrvatskoj.”

“Imam 63 godine i bojim se da će naša djeca ostati bez posla. Što se tiče Crkve, moja je stvar hoću li ja ići ili ne u crkvu. Ne može me nitko natjerati da idem u crkvu ako ne radim nedjeljom. To nema nikakve veze. Čak smatram da će ljudi manje ići u crkvu jer su ogorčeni.”
_________________________________________

Zakonodavna vlast

Može se iščitati određeni obrazac ponašanja zakonodavne vlasti. Radi se o donošenju loših zakona koji niti kao ideja nisu dobri (uz oglušivanje na upozorenja javnosti i oporbe, čak i ako se radi o ustavnosti zakona), zatim samoinicijativno ukidanje ili mijenjanje zakona, u pravilu s lošim rezultatom za privredu i gospodarstvo, i u pravilu se ti zakoni miješaju u ono u što ne bi smjeli - u ljudske slobode. Većina tih zakona nešto zabranjuje, što je očito model ove Vlade za rješavanje problema.
Poznati "zakon o nula promila" je uveden, pa ukinut, pa promijenjen. Ista je sudbina zadesila pravilo o gašenju svjetla na automobilima tijekom dana, što je također promijenjeno. Nije donešen nijedan zakon koji bi doista utjecao na sigurnost prometa. Zakon o sprečavanju diskriminacije je pompozno najavljivan od strane Jadranke Kosor, uveden, ali rezultata nema jer je zakon nebulozan i neprovediv. Zakon o navijačima je nepotreban jer je nasilničko ponašanje regulirano i postojećim zakonom, a postavlja se pitanje je li i taj zakon ustavan s obzirom da diskriminira određenu skupinu ljudi i prije nego što su prekršili zakon. Zakon koji je trebao izbaciti sve male građevinske tvrtke iz posla je uveden, a zatim stopiran. Zakon o zabrani pušenja je uveden pa odgođen, a u konačnici će rezultirati zatvaranjem mnogih ugostiteljskih objekata. Zakon o oduzimanju poljoprivrednih zemljišta je također pod upitnikom ustavnosti. Zakon o zabrani rada nedjeljom je već više puta mijenjan, 2004. je proglašen neustavnim, a ovo je samo novi pokušaj da se taj zakon u novom obliku progura. Prema riječima glasnogovornika Vlade Zdravka Mehuna, Vlada će uvesti zakon, zatim vidjeti je li došlo do štete i masovnog otpuštanja radnika, pa ako bude trebalo promijenit će Zakon ili ga ukinuti. Kao i sa dosadašnjim zakonima koji su rađeni po principu pokušaja i pogreške, dok su građani i gospodarstvo služili kao pokusni kunići.
_________________________________________

Theodore Zeldin: "Intimna povijest čovječanstva" (1994., str. 7-8)

Citat iz knjige: "Prije nego što je 12 milijuna Afrikanaca oteto da budu robovi u Novom Svijetu, glavne žrtve su bili Slaveni, koji su i dali ime ropstvu (eng. Slav / slave). Progonjeni od Rimljana, kršćana, muslimana, Vikinga i Tatara, bili su izvoženi po cijelom svijetu. "Slaven" je postao naziv za stranca; većina religija je učila da je prikladno porobiti strance; britanska djeca koja su izvožena kao roblje su završili kao Slaveni. U novije doba, kad su se Slaveni našli pod vlašću tirana i nisu vidjeli nadu za bijegom, neki su sumorno zaključivali kako mora postojati nešto u slavenskom karakteru što ih uvijek proklinje na ropstvo. Ovo je pogrešno rezoniranje, koje govori da se ono što se dogodilo i moralo dogoditi. Nijedna slobodna osoba ne može u to vjerovati, to je mišljenje nametnuto robovima da bi ih se natjeralo u očaj. Strah je gotovo uvijek snažniji od želje za slobodom: ljudi nisu rođeni slobodni."