Da je povrće uzgojeno u vrtovima Sutomišćice, Poljane, Lukorana ili
Preka iznimne kvalitete i nadaleko poznato, nije više novost. Ali kad se
na škrtoj bodulskoj zemlji uzgoji glavica kapule teška 1,65 kg, to je
vijest vrijedna medijske pažnje.
S puno ljubavi i truda 69-godišnja Marija Vukić iz Sutomišćice već
četiri godine obrađuje svoj vrt iza obiteljske kuće u Sutomišćici, kamo
su se ona i 71-godišnji suprug Ivo vratili nakon 40 godina života u
Sjedinjenim Američkim Državama. Kad smo je pitali u čemu je tajna, je li
riječ o nekoj posebnoj vrsti, skromno je odgovorila da ona ništa drugo
ne radi, nego voli svoju zemlju, svoj vrt i sve što posadi u njemu.
- Vrt je moj hobi, moja ljubav i sloboda! Tu sam uistinu sretna i otkad
smo ponovno tu, svaki slobodan trenutak suprug i ja provodimo uz naše
povrće i cvijeće. Tajna je možda i u sjemenu, odnosno lučici koja je
uzgojena iz sjemena žuto-bijele kapule našeg prijatelja Marina Bukvića
iz Briševa. Iskreno, ne znam, ali svaka glavica kapule ove je godine
golema, a ova od 1,65 kg premašila je sva očekivanja, priča gospođa
Marija, koja je, osim žute, slatke briševske kapule, u vrtu posadila
bijelu i ljubičastu kapulu, koje su također dobro rodile.
Ali nije to prvi put da su Vukići uzgojili gigantsko povrće. U Americi, u
New Hyde Parku gdje su živjeli, obrađivali su vrt i redovito iz
Hrvatske donosili sjeme koje je također davalo iznimne plodove. Tako su
jednom imali najveću glavicu kupusa, a nakon toga i najveći pomidor, o
čemu su izvijestile lokalne novine.
Vrt, kaže gospođa Marija, obrađuje ručno, povrće tretira jedino stajskim
ovčjim gnojem, voda i sunce učine svoje, a kapula rekorderka završit će
u nekom mesnom šugu i salati.
Dok priča o svome povrću, otkriva nam i da joj "od ruke" idu i ruže,
koje su posadili pokraj kuće na Puntamici u Zadru. Sve joj je to,
ističe, uljepšalo starost i umirovljeničke dane nakon 40 godina
napornoga rada u kozmetičkom salonu u Americi.
- Ovdje smo uistinu sretni, okruženi prijateljima i dobrim ljudima. Sin
je ostao u Americi i naravno da bismo željeli da se i on vrati. Ovoga
ljeta neće dolaziti, ali zato ćemo se sigurno vidjeti na proslavi našega
zlatnog pira ove godine u listopadu. Neće to biti nikakvo veliko
slavlje, nekoliko prijatelja i rođaka, ali obilježiti se mora,
najavljuje gospođa Marija.