Marija Vukić uzgojila kapulu od 1,65 kilograma

Da je povrće uzgojeno u vrtovima Sutomišćice, Poljane, Lukorana ili Preka iznimne kvalitete i nadaleko poznato, nije više novost. Ali kad se na škrtoj bodulskoj zemlji uzgoji glavica kapule teška 1,65 kg, to je vijest vrijedna medijske pažnje.

S puno ljubavi i truda 69-godišnja Marija Vukić iz Sutomišćice već četiri godine obrađuje svoj vrt iza obiteljske kuće u Sutomišćici, kamo su se ona i 71-godišnji suprug Ivo vratili nakon 40 godina života u Sjedinjenim Američkim Državama. Kad smo je pitali u čemu je tajna, je li riječ o nekoj posebnoj vrsti, skromno je odgovorila da ona ništa drugo ne radi, nego voli svoju zemlju, svoj vrt i sve što posadi u njemu.

- Vrt je moj hobi, moja ljubav i sloboda! Tu sam uistinu sretna i otkad smo ponovno tu, svaki slobodan trenutak suprug i ja provodimo uz naše povrće i cvijeće. Tajna je možda i u sjemenu, odnosno lučici koja je uzgojena iz sjemena žuto-bijele kapule našeg prijatelja Marina Bukvića iz Briševa. Iskreno, ne znam, ali svaka glavica kapule ove je godine golema, a ova od 1,65 kg premašila je sva očekivanja, priča gospođa Marija, koja je, osim žute, slatke briševske kapule, u vrtu posadila bijelu i ljubičastu kapulu, koje su također dobro rodile.

Ali nije to prvi put da su Vukići uzgojili gigantsko povrće. U Americi, u New Hyde Parku gdje su živjeli, obrađivali su vrt i redovito iz Hrvatske donosili sjeme koje je također davalo iznimne plodove. Tako su jednom imali najveću glavicu kupusa, a nakon toga i najveći pomidor, o čemu su izvijestile lokalne novine.

Vrt, kaže gospođa Marija, obrađuje ručno, povrće tretira jedino stajskim ovčjim gnojem, voda i sunce učine svoje, a kapula rekorderka završit će u nekom mesnom šugu i salati.

Dok priča o svome povrću, otkriva nam i da joj "od ruke" idu i ruže, koje su posadili pokraj kuće na Puntamici u Zadru. Sve joj je to, ističe, uljepšalo starost i umirovljeničke dane nakon 40 godina napornoga rada u kozmetičkom salonu u Americi.

- Ovdje smo uistinu sretni, okruženi prijateljima i dobrim ljudima. Sin je ostao u Americi i naravno da bismo željeli da se i on vrati. Ovoga ljeta neće dolaziti, ali zato ćemo se sigurno vidjeti na proslavi našega zlatnog pira ove godine u listopadu. Neće to biti nikakvo veliko slavlje, nekoliko prijatelja i rođaka, ali obilježiti se mora, najavljuje gospođa Marija.