Blagdan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja svečano je proslavljen u utorak
29. kolovoza u župi Prikazanja BDM u Medviđi u benkovačkom zaleđu, gdje
puk od davnine slavi sv. Ivana Krstitelja kojem je bila posvećena
prvotna župna crkva iz 17. st. Koncelebrirano misno slavlje za vanjskim
oltarom pokraj župne crkve predvodio je zadarski nadbiskup Želimir
Puljić u zajedništvu s nekoliko svećenika, među kojima i benkovačkim
dekanom don Anđelkom Buljatom. „Slavljem uz dan svetoga Ivana pokazujemo
našu ljubav prema Božjem Jaganjcu Isusu kojem je Ivan Krstitelj
pripravljao put. To je znak i naše duboke zahvalnosti za dar Crkve po
kojoj Isus nastavlja spašavati ljude, javno očitovanje da volimo Crkvu
koja je stup istine i produženo Isusovo utjelovljenje. Ujedno je i izraz
našeg poštovanja prema sakramentima, osobito prema euharistiji koja je
naša hrana, da ne klonemo pred brojnim kušnjama i da se ne izgubimo u
sumaglici zavodljivih ideja koje nas salijeću sa svih strana. Okupljeni
oko svetoga Ivana, kojem je povjeren kraj Medviđe, ispovijedamo da nam
je zakon Evanđelja mudrost života“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši
da su tu vjeru prakticirali naši očevi kroz stoljeća i bili sigurni da
su sveci Božji miljenici, trajni moćni zagovornici i dragi zaštitnici.
„Stoljećima su naši preci bili na teškim ispitima i vodili bitku za goli
život i opstanak s moćnicima ovoga svijeta koji su ih htjeli učiniti
svojim slugama: od rimskih kraljeva i cezara, do boljševičkih komesara.
Naš veliki kardinal Alojzije Stepinac, poput stotine svećenika, bio je
zatvaran, suđen i mučen jer se nije htio odreći vjere, službe i istine.
Stoga nam je bilo lijepo slušati sv. Ivana Pavla II. kad je u Solinu
prije dva desetljeća, 5. listpada 1998. g., okupljenim mladima
progovorio o našem heroju, kojeg je dan prije proglasio blaženim u
Mariji Bistrici:’Blaženi Alojzije je službu navještanja Evanđelja
ispunio svojom patnjom za Crkvu, a poruku vjere zapečatio svojom smrću.
Draža mu je bila tamnica nego sloboda, i to samo zato kako bi obranio
slobodu Crkve i njezino jedinstvo. Nije se strašio okova kako ne bi bile
okovane riječi Evanđelja’” rekao je nadbiskup, istaknuvši da je to
divna pohvala na račun tog Božjeg viteza, slična pohvali koju je Isus
uputio za Ivana: „Što ste izišli gledati? Trstiku koju vjetar ljulja?
Ili proroka? Da, i više nego proroka.. Zaista kažem vam, između rođenih
od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja” (Mt 11, 7-11). „Zato i
spominjemo dva puta u godini toga Božjeg heroja koji je ostao vjeran
Božjim načelima do kraja. Bio je granit značaj i karakter pa je Isusu
bio osobito drag“ rekao je nadbiskup Puljić.
Opisujući Ivana, rekao je da je bio sin pustinje, čovjek čista zraka i
širokih pogleda. „Nije bio trstika koju vjetar okreće kako hoće.
Naprotiv, bio je i ostao hrast kojem ni najjača oluja nije mogla
nauditi. On ostaje vjeran Božjim načelima do kraja. Zbog svoje
načelnosti i hrabrosti Ivan je kroz stoljeća bio drag i blizak našem
čovjeku vjerniku. Jer, brojni naši Ivani i Jeremije stradali su samo
zato jer nisu htjeli pogaziti svoju vjeru, zanijekati svoje korijene i
odreći se kršćanskih načela. Ivan im je u tome bio nadahnuće i
zaštitnik“ naglasio je mons. Puljić, istaknuvši da se u našim krajevima
nije bilo lako odhrvati silnim zavođenjima i zastrašivanjima. „Bogu
hvala što su naši preci ostali uzgor, nepokolebivi i neustrašivi kad se
radilo o vjernosti i idealima života. Zahvaljujući upravo takvima vjera i
danas živi. Gdje bismo bili da nije bilo hrabrih i svjesnih ljudi u
našoj prošlosti“ poručio je mons. Puljić.
Na blagdan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja navješten je i ulomak iz
Knjige proroka Jeremije koji ispovijeda kako ga je Gospodin zaveo,
nadjačao i svladao. Bog se iznenada upleo u njegov život i pozvao ga
biti prorokom u svom narodu. Jeremija je zbunjen. Ne osjeća se sposobnim
i jakim pa nastaje dramatična borba i hrvanje između njega i Boga.
Jeremija se otima i opravdava da se plaši, ne zna govoriti i još je
dijete. „’Ne govori dijete sam, uzvraća Jahve, već idi onamo kamo te
šaljem. Ne boj se, jer ja sam s tobom’. Tada se Jahve dotače njegovih
usta i reče mu: ‘Ustani, opaši bedra i ne boj se’. Dramatična borba
pokazuje ozbiljnost poziva, zadataka i poslanje koje nikako nije lako.
Svaki poziv, a osobito proročki, nešto je veliko, osobno i neopozivo.
Kad Bog zove, onda on mijenja tijekove života onoga koga poziva.
Izbacuje ga iz kolotečine i uhodanih tračnica i usmjerava na nešto novo“
rekao je nadbiskup, podsjetivši da je Abraham koga je Bog pozvao,
ostavio svoj dom i krenuo kamo ga Bog šalje. „Slučaj proročkog poziva
Jeremije pokazuje pravo hrvanje i herojsku borbu između vlastite
slabosti, nesposobnosti, osjećaja nemoći i straha s jedne strane te
Božje milosti i upornosti s druge strane. Kad nekoga Bog dotakne svojim
prstom i ispuni svojim duhom, on postaje drugi čovjek. Iako je i dalje
slab i krhak, on kreće s nakanom ispuniti do kraja što je Gospodin s
njime planirao od utrobe majke njegove“ istaknuo je mons. Puljić.
Navečer je predstavljen film ‘Glas Medviđe’ autora Luke Klapana, uz
moto: ‘Medviđari odvika dovika slave svoga Ivana usika’. Župnik Medviđe
don Krešo Ćirak istaknuo je da je Medviđa primjer kako Bogu vjeran
narod, usprkos stradanjima i kušnjama, otvoren životu, vjeran Kristu i
Crkvi, opstaje tijekom povijesti, ne zaboravljajući svoj rodni kraj.
Medviđa je mučeničko mjesto gdje su u zaseoku Erstići četnici 9. veljače
1993. g., kao odmazdu za oslobodilačku akciju HV-a Maslenica, ubili
deset hrvatskih civila, svi prezimena Erstić. Najmlađa žrtva imala je
osamnaest, a najstarija osamdeset i osam godina. Njima u spomen pokraj
župne crkve Prikazanja BDM podignut je kameni spomenik. U Domovinskom
ratu stradalo je još osam Medviđana. U obani u Domovinskom ratu
sudjelovalo je 670 Medviđana branitelja. Župna crkva Prikazanja BDM u
agresiji na to bukovačko mjesto bila je teško oštećena granatiranjem,
postavljanjem eksploziva i paljenjem 1991. g., a obnovljena je 2002. g.
Od petsto stanovnika prije Domovinskog rata, u Medviđi sad živi oko
devedeset stanovnika. Ostali su raseljeni diljem Hrvatske i inozemstva,
što je bio i sustavni plan srpskih vlasti u godinama prije Domovinskog
rata. Medviđani iz svih dijelova Hrvatske i svijeta u velikom broju,
mnogi i u narodnoj nošnji, poput KUD-a ‘Sv. Ivan – Medviđa’, okupe se na
blagdan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja kojeg zovu ‘Usičenje svetog
Ivana’.